Utjecaj meteoroloških parametara na koncentraciju ozona na PBL-u

Za sam kraj ovog dijela potrebno je razjasniti da li postoje meteorološki parametri koji sistematski utječu na razinu koncentracije ozona. Pod meteorološkim elementima koje ovdje promatram su: UV radijaciju, temperaturu i brzinu vjetra. Također cu promatrati i atmosferski transport i miješanje. UV radijacija igra ključnu ulogu u iniciranju fotokemijskog procesa koji dovodi do stvaranja ozona. Intenzitet sunčevog zračenja (posebno udio UV-a) ovisi o sezoni i geografskoj širini. To znači da je nastanak ozona u direktnoj vezi s godišnjim dobom. Ljeti je intenzitet UV zračenja maksimalan. Samson i Shi (1988) su ilustrirali da u slučajevima kada je koncentracija ozona jako visoka, odnosno veća od 120 ppbv, to nije u korelaciji sa solarnom radijacijom već je tako visoka koncentracija uvjetovana nekim drugim mehanizmom. Varijacije koncentracije iz dana u dan mogu biti uzrokovane pojavom naoblake ili magle. Maksimum koncentracije ozona obično se poklapa s ljetnim solsticijem koji nasupa oko 23. lipnja.

Velik broj radova [Clark i Karl, 1982; Wackter i Bayly, 1988] ukazuje da uzastopne pojave ili epizode visoke sezonske temperature karakteriziraju godine s visokom koncentracijom ozona. Rezultati pokazuju da je za dnevnu maksimalnu temperaturu t > 30°C odnos temperature i koncentracije ozona statistički signifikantan na svim postajama. Za t > 30°C u ruralnim područjima ozon poraste za 3-5 ppbv/°C, a u urbanim područjima za 4-9 ppbv/°C u odnosu na srednjak. Hipoteze te korelacije su sljedeće, ali ne nužno sve:

  1. redukcija fotolitičkih procesa pri niskim temperaturama;
  2. redukcija koncentracije vode na nižim temperaturama;
  3. povećana antropogena emisija reaktivnih ugljikovodika ili dušičnih oksida (NOx), ili oboje, u hladnom dijelu godine;
  4. povećana prirodna emisija reaktivnih ugljikovodika.

Očekuje se utjecaj brzine vjetra na koncentraciju ozona jer manje brzine reduciraju provjetravanje (ventilaciju) te se stvaraju prikladne okolnosti za nagomilavanje ozona. Abnormalno visoke temperature su učestalo povezane s visokim tlakom, stagnantnom cirkulacijom, i ugušenom vertikalnom cirkulacijom zbog subsidencije [Mukammal,1982]. No, u realnosti ovisnost varira od jedne do druge lokacije.

Zračne mase se stvaraju nad područjem oslabljene cirkulacije u kojem zrak poprima svojstva podloge toga područja: temperaturu, vlažnost, karakteristike stabilnosti, i drugo. Advekcijom zračna masa prenosi sve karakteristike izvornoga područja na neko drugo mjesto. Direktno uvidamo važnost meteoroloških procesa koji igraju bitnu ulogu u određivanju akumulacije ozona na mjestima stvaranja zračnih masa. Epizode visoke koncentracije ozona u urbanim područjima su u vezi s visokom koncentracijom ozona u neposrednoj okolini [Wolff i Lioy,1978].

Postoji velik broj stručnih radova koji se bave utjecajem meteoroloških parametara na koncentraciju ozona i drugih polutanata. Razvijaju se modeli na različitim skalama koji su manje ili više uspješni. No, da bih se zadržao na zadanoj temi, moja je intencija samo iznijeti sve mogućnosti koje utječu na povišenu koncentraciju ozona izmedu kojih je i utjecaj meteoroloških parametara.

<\font>